Pitanja i odgovori

1. Utvrđivanje opšte zdravstvene sposobnosti dece od 6 do 14 godina života za bavljenje sportskim aktivnostima

Kako fizička aktivnost utiče na zdravlje Vaše dece?
Dobro je poznato u stručnoj i naučnoj javnosti, ali i u opštoj populaciji, da je fizička aktivnost jako važna za rast i razvoj dece kako školskog uzrasta, tako i za period ranog detinjstva i adolescencije.
Benefiti redovnog vežbanja se ogledaju, pre svega, u pravilnijem položaju tela, jačim kostima i mišićima, manjoj sklonosti ka prehladama i gripu, smanjenom riziku od bolesti srca, dijabetesa i gojaznosti. U tom smislu, ono što je najuočljivije roditeljima jeste adaptacija telesne kompozicije. Ova adaptacija se najpre ogleda u smanjenju telesne mase. Za razliku od telesne mase, telesna visina nije pod uticajem fizičke aktivnosti, već direktno zavisi od visina roditelja.
Pored fizičkog zdravlja, redovna fizička aktivnost dovodi do usavršavanja kognitivnog razvoja, kao i do emocionalnog sazrevanja.
Kada i koliko često se utvrđuje opšta zdravstvena sposobnost dece od 6 do 14 godina za bavljenje sportskim aktivnostima?
Sva deca koja su fizički aktivna zahtevaju pojačani nadzor izabranog pedijatra u nadležnom Domu zdravlja na redovnim kontrolama. Ukoliko je dete i učesnik u takmičarskim aktivnostima, zahteva i detaljnija praćenja.
Utvrđivanje opšte i posebne zdravstvene sposobnosti sportista takmičara vrši se putem prethodnog, periodičnog i vanrednog zdravstvenog pregleda.
Prethodni zdravstveni pregled, vrši se pre početka bavljenja određenim sportskim aktivnostima, odnosno pre ili pri prvoj registraciji za određenu sportsku organizaciju. Periodični opšti i posebni zdravstveni pregledi sprovode se radi kontrole zdravlja i sposobnosti tokom bavljenja određenom sportskom aktivnošću, a vanredni prema medicinskim indikacijama.

Šta sve od pregleda obuhvata utvrđivanje opšte zdravstvene sposobnosti dece od 6 do 14 godina za bavljenje sportskim aktivnostima?
Utvrđivanje opšte zdravstvene sposobnosti dece od 6 do 14 godina za bavljenje sportskim aktivnostima podrazumeva najpre uzimanje detaljnih anamnestičkih podataka sa posebnim aspektom na porodičnu anamnezu; merenje telesne mase i visine i izračunavanje indeksa telesne mase; merenje obima struka; merenje krvnog pritiska; fizikalni pregled po sistemima; elektrokardiogram (12-kanalni EKG); laboratorijska ispitivanja: kompletna krvna slika (hemoglobin, hematokrit, eritrociti, leukociti, trombociti), ocena zdravstvenog stanja i procena faktora rizika po zdravlje; unos podataka u medicinsku dokumentaciju; upis ocene u sportsko-medicinsku knjižicu i takmičarsku knjižicu u skladu sa zakonom kojim se uređuje sport i podzakonskim aktima donetim za sprovođenje tog zakona.
Svi ovi pregledi mogu se obavljati u našoj ustanovi od strane vrhunskih stručnjaka, pedijatara u ovoj oblasti, čije mišlejnje se ceni i u inostranim centrima.

2. Utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti dece od 6 do 14 godina života za bavljenje sportskim aktivnostima

Kada se sprovodi utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti dece od 6 do 14 godina života za bavljenje sportskim aktivnostima?
Ukoliko ordinirajući lekar proceni na osnovu opšte zdravstvene sposobnosti dece od 6 do 14 godina za bavljenje sportskim aktivnostima da je neophodno sprovesti dodatna ispitivanja, dete se upućuje na posebne preglede. Takođe, prema Pravilniku o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti sportista za obavljanje sportskih aktivnosti i učestvovanje na sportskim takmičenjima, Ministarstva zdravlja i Ministarstva omladine i sporta Republike Srbije, utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti za bavljenje određenom sportskom granom, odnosno sportskom disciplinom i usmeravanje ka sportskoj grani i sportskoj disciplini u kojoj se, na osnovu utvrđenih predispozicija, može očekivati najveći uspeh neophodno je za decu koja su registrovana u sportskim klubovima.
Šta sve od pregleda obuhvata utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti dece od 6 do 14 godina za bavljenje sportskih aktivnosti?
Utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti dece od 6 do 14 godina života za bavljenje sportskim aktivnostima, pored svih opštih pregleda podrazumeva i dodatna laboratorijska ispitivanja: šećer u krvi, test urina (utvrditi nivo proteina i šećera); upućivanje po potrebi za uzrast od 12 do 14 godina na test opterećenjem na ergociklu ili tredmilu sa kontinuiranim praćenjem EKG; upućivanje na druge preglede koji se zahtevaju sportskim pravilima nadležnog nacionalnog granskog sportskog saveza; ocena zdravstvenog stanja i procena faktora rizika po zdravlje.
Posebni pregledi dece se obavljaju u našoj ustanovi pod nadzorom eksperata, pedijatara u ovoj oblasti. Ukoliko bude neophodno, odluka o zdravstvenoj sposobnosti deteta se može doneti i na osnovu konzilijarnog mišljenja eksperata, nastavnika Medicinskog fakulteta u Beogradu, što je ujedno i specifičnost naše ustanove.

3. Kontrolni pregled dece od 6 do 14 godina života za utvrđivanje opšte, odnosno posebne zdravstvene sposobnosti za bavljenje sportskim aktivnostima

Kontolni pregledi će biti organizovani u zavisnosti od potrebe i u vremenskom intervalu koji lekar proceni.

4, 5 Individualni i grupni zdravstveno-vaspitni rad

Šta je zdravstveno-vaspitni rad?
Zdravstveno vaspitanje predstavlja svaku kombinaciju učenja kroz iskustvo zasnovanu na teorijama koje omogućavaju pojedincima, grupama i zajednici usvajanje znanja i veština potrebnih za donošenje odluka u vezi zdravlja. To je aktivan proces učenja i osposobljavanja pojedinca i zajednice da se koriste stečenim znanjima o psihičkom, fizičkom i socijalnom zdravlju. Istovremeno ukazuje na faktore rizika koji mogu dovesti do oboljenja.
Koje se teme sve obrađuju kroz zdravstveno-vaspitni rad?
– prevencija i kontrola bolesti
– upotreba psihoaktivnih supstanci
– ishrana i fizička aktivnost
– lična higijena
– mentalno zdravlje
– prevencija povreda
– zdravlje porodice
– životna sredina i zdravlje
– zdravlje zajednice.

Kako se obavlja zdravstveno-vaspitni rad?
Zdravstveno-vaspitni rad se može obavljati individualno ili u grupama (manjim-do 10 osoba i većim-do 30 osoba).

6. Utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti profesionalnih sportista za bavljenje sportskim aktivnostima

Kada se sprovodi i utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti profesionalnih sportista za bavljenje sportskim aktivnostima?
Prema Zakonu o sportu (LINK) i Pravilniku o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti sportista za obavljanje sportskih aktivnosti i učestvovanje na sportskim takmičenjima (LINK), Ministarstva omladine i sporta i Ministarstva zdravlja, Republike Srbije, neophodno je utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti za bavljenje određenom sportskom granom, odnosno sportskom disciplinom i usmeravanje ka sportskoj grani i sportskoj disciplini u kojoj se, na osnovu utvrđenih predispozicija, može očekivati najveći uspeh.
Prema članu 19. Zakona o sportu, u sportskom takmičenju može učestvovati sportista, odnosno sportski stručnjak kome je u periodu od šest meseci pre održavanja sportskog takmičenja utvrđena opšta zdravstvena sposobnost za obavljanje sportskih aktivnosti, odnosno delatnosti. Posebna zdravstvena sposobnost utvrđuje se, pored opšte zdravstvene sposobnosti, za određene sportske grane u periodu od šest meseci pre održavanja sportskog takmičenja, a za određene sportske grane i u kraćem periodu, u skladu sa pravilnikom koji sporazumno donose ministar nadležan za poslove zdravlja i ministar omladine i sporta

Šta sve od pregleda obuhvata utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti profesionalnih sportista za bavljenje sportskim aktivnostima?
Utvrđivanje posebne zdravstvene sposobnosti profesionalnih sportista za bavljenje sportskim aktivnostima podrazumeva: upitnik o navikama sportiste; saglasnost za pristupanje pregledu; uzimanje detaljne anamneze sportiste; merenje telesne mase i visine i izračunavanje indeksa telesne mase; merenje obima struka; merenje krvnog pritiska; fizikalni pregled po sistemima; elektrokardiogram (12-kanalni EKG); laboratorijska ispitivanja: kompletna krvna slika (hemoglobin, hematokrit, eritrociti, leukociti, trombociti), šećer u krvi, test urina (utvrditi nivo proteina i šećera); upućivanje po potrebi na test opterećenjem na ergociklu ili tredmilu sa kontinuiranim praćenjem EKG; spiromeriju, ehokardiografiju, psihološke preglede, upućivanje na druge preglede koji se zahtevaju sportskim pravilima nadležnog nacionalnog granskog sportskog saveza; ocena zdravstvenog stanja i procena faktora rizika po zdravlje; unos podataka u medicinsku dokumentaciju; evidentiranje novonastalog stanja i preduzetih mera; upis ocene u sportsko-medicinsku knjižicu i takmičarsku knjižicu u skladu sa zakonom kojim se uređuje sport i podzakonskim aktima donetim za sprovođenje tog zakona.
Posebni pregledi profesionalnih sportista se obavljaju u našoj ustanovi pod nadzorom eksperata, iz svih oblasti medicinskih nauka. Ukoliko bude neophodno, odluka o zdravstvenoj sposobnosti profesionalnog sportiste se može doneti i na osnovu konzilijarnog mišljenja eksperata, nastavnika Medicinskog fakulteta u Beogradu, što je ujedno i specifičnost naše ustanove.

7. Procena morfološkog statusa – antropometrijska merenja

Šta je procena morfološkog statusa?
Procena morfološkog statusa podrazumeva određivanje telesnog sastava tela. Telesni sastav se može proceniti direktno ili indirektno na osnovu antropometrijskih merenja. Antropometrija je metoda merenja čovekovog tela, odnosno pojedinih delova tela, kojom se kvantitativo određuju morfološke osobine i dobija objektivna slika stanja rasta ispitivane osobe. Primjenjuje se u mnogim područjima: u sportu i sportskoj medicini, pedijatriji i školskoj medicini, za praćenje rasta dece i omladine, ergonomiji i industriji, u okviru standardnih postupaka u praksi, za procenu stanja uhranjenosti, kao i za naučna istraživanja morfoloških karakteristika tela tokom rasta i razvoja.

Koje su metode za procenu morfološkog sastava?
Postoje različite metode za procenu morfološkog sastava kao što su: merenje obima struka i kukova, odnos obima struka i kukova, indeks telesne mase (Body mass index – BMI), merenje debljine kožnih nabora pomoću kalipera, bioelektrična impedanca, dvostruka apsorpciometrija X-zraka (dual energy X-ray absorptiometry – DEXA scan), hidrostatsko ili podvodno merenje, pletizmografija, kompjuterizovana tomografija, nuklearna magnetna rezonanaca.
Koje su metode dostupne u našoj ustanovi?
U našoj ustanovi koriste se merenje debljine kožnih nabora pomoću kalipera i bioelektrična impedanca koje predstavljaju standardne metode za procenu telesnog sastava.
Šta je merenje debljine kožnih nabora pomoću kalipera?
Procenat telesnih masti može se precizno odrediti merenjem debljine kožnog nabora na karakterističnim mestima na telu. Najčešće se koriste četiri mesta na telu: prednja strana nadlaktice, zadnja strana nadlaktice, ispod lopatice na leđima i na bokovima iznad ilijačne kosti. Merenje debljine kožnog nabora i potkožnog masnog tkiva vrši se tako što se između palca i kažiprsta leve ruke uhvati kožni nabor zajedno sa svim potkožnim tkivom i pažljivo uzdigne iznad mišićnog tkiva, a potom se prisloni kaliper (merni instrument) i izmeri debljina kožnog nabora. Dobijene vrednosti se ubacuju u formule i računa se procenat telesnih masti.
Koje su prednosti merenja debljine kožnih nabora pomoću kalipera?
Ova metoda je neinvazivna, praktična, jednostavna, brza, bez neželjenih dejstava i daje precizne rezultate.
Šta je procena telesnog sastava bioelektričnom impedancom?
Metod bioelektrične impedance procenjuje telesni sastav emitovanjem niske i potpuno bezbedne struje kroz ljudski organizam. Struja prolazi kroz telo i to gotovo bez otpora kroz mišiće, dok izvestan otpor postoji pri prolasku kroz masno tkivo. Ovaj otpor se zove bioelektrična impedanca i meri se pomoću specijalizovanih vaga. Kada se podesi za izabranog pojedinca (visina i težina), aparat na osnovu instaliranog softvera, izračunava procentualni sadržaj masti i mišića u strukturi sastava tela.
Koje su prednosti procene telesnog sastava bioelektričnom impedancom?
Analiza bioelektrične impedance je brza, neinvazivna, veoma precizna i relativno jeftina metoda za procenu telesnog sastava kako u kliničkim, tako i u terenskim uslovima. Ova metoda ne zahteva skupu opremu niti obučenog tehničara, najkomfornija je metoda koja ne ugrožava privatnost i intimu osobe koja se meri i može se koristiti i kod vrlo gojaznih osoba.

8. Procena funkcije respiratornog sistema – spirometrijska ispitivanja

Šta predstavljaju spirometrijska testiranja?
Spirometrija je test koji se veoma često koristi za ispitivanje plućne funkcije. To je jednostavan, brz i bezbolan test kojim se meri zapremina vazduha koju ispitanik može da izdahne ili udahne u pluća. Koristi se u otkrivanju i praćenju astme, hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP-a) i drugih bolesti pluća. Ispitivanje traje oko 15 minuta.
Kako se izvodi test spirometrije?
Spirometrija je ispitivanje koje se obavlja tako što dišete u cev vezanu za aparat koja se zove spirometar. Pre nego što počnete sa obavljanjem testa medicinski radnik će vam detaljno objasniti tehniku izvođenja testa. Potrebno je da pažljivo slušate instrukcije i poželjno je da postavljate pitanja ukoliko vam nešto nije jasno. Ispravna tehnika izvođenja testa je neophodna da bi rezultati ispitivanja bili tačni.
Tokom ispitivanja sedećete na stolici, medicinski radnik će vam postaviti štipaljku na nos. Sa aparatom (spirometrom) ste spojeni preko “usnika” cevi (plastičnog ili kartonskog) koji se za svakog ispitanika menja. Usnik morate obuhvati usnama tako da jezik ne ulazi u otvor usnika, a vazduh ne izlazi van usnika i cevi dok dišete. Najpre ćete lagano disati kroz usnik. Nakon toga medicinski radnik će Vas zamoliti da lagano izdahnete sav vazduh iz pluća, udahnete maksimalno, zadržite dah, čvrsto stisnete usne oko usnika i što jače i brže izduvate sav vazduh iz pluća (dok se pluća potpuno ne „isprazne“). Posle ovog možete disati normalno i odmoriti se. U cilju tačnosti i ispravnosti rezultata testa potrebno je ispitivanje ponoviti 3 puta.

9. Procena opšteg zdravstvenog i kondicionog stanja – ergometrijsko testiranje

Šta predstavlja ergometrijsko testiranje?
Ergometrija (test opterećenja, ergometrijski test) je neinvazivna metoda kojom se na posredan način ispituje stanje i funkcionalna sposobnost krvnih sudova koje dopremaju krv u srčani mišić. Samim tim, ergometrijsko testiranje se može koristiti i za procenu zdravstvenog i kondicionog stanja. Ovo je obavezna dijagnostička metoda kojom se postavlja dijagnoza ishemijske bolesti srčanog mišića.
Kada je osobama koje se bave fizičkom aktivnošću potrebno ergometrijsko testiranje?
Ergometrijsko testiranje se izvodi u sklopu utvrđivanja posebne zdravstvene sposbnosti profesionalnih sportista ili kada je lekar na temelju razgovora s vama i kliničkog pregleda, postavio sumnju na bolest krvnih sudova srca odnosno koronarnu bolest. Test se može koristiti i za utvrđivanje sposobnosti za profesionalni posao, rekreaciju i sportske aktivnosti u cilju pripreme individualnog programa fizičke aktivnosti.
Kako se izvodi ergometrijsko testiranje?
Ergometrijski test se izvodi u ugodnoj, toploj i mirnoj prostoriji uz prisustvo lekara i medicinskog tehničara. Nakon što se u garderobi skinete do pojasa, na grudi se nalepe elektrode za kontinuirano snimanje elektrokardiograma (EKG-a), a na nadlakticu se stavlja manžetna aparata za merenje krvnog pritiska.
Na pokretnoj traci ćete trčati ili voziti ergobicikl prema programu koji se određuje u skladu sa Vašom dobi, polom i telesnom masom, a uz kontinuirano praćenje krvog pritiska i EKG monitoring. Test se prekida po završetku programa, ali i ranije u slučaju da to lekar odredi. Test može biti maksimalan (do otkaza, provokacija maksimalnog napora, za vrhunske sportiste) i submaksimalan za pacijente sa rizikom (npr Bruce protokol). Samim tim test može trajati između 10 i 30 min. Ponekad će lekar zahtevati ponovno snimanje EKG-a ili vađenje krvi za određene pretrage.

Da li postoje potencijalni rizici tokom ergometrijskog testiranja?
Tokom testa mogući su bolovi u grudima kao posledica smanjenog dotoka kiseonika srčanom mišiću. Razlog tome može biti suženje srčanih arterija ili njihovo naglo stezanje. Isto tako moguć je razvoj srčanih aritmija. Tokom testa može doći i do naglog porasta pritiska ili pulsa. U tim slučajevima lekar će prekinuti test, te započeti postupke kako Vaša sigurnost ne bi ni u kom slučaju došla u pitanje.
Po završetku testa isto je tako moguće da dođe do naglog pada pritiska, pojave srčanih aritmija ili jakog znojenja. I u tom slučaju, naš stručni medicinski tim će preduzeti postupke sa ciljem uklanjanja navedenih komplikacija.

Kako se pripremiti za ergometrijsko testiranje?
• Poneti sa sobom laganu i udobnu odeću i obuću za vežbanje
• Najmanje 2 sata pre testa uzeti lagan obrok, izbegavati piće, kofein i cigarete
• Ukoliko koristite neke lekove, najmanje 24 do 48 časova pre testa ne uzimati lekove iz grupe beta-blokatora, kalcijumskih antagonista, nitrata i digoksina

10. Procena opšteg zdravstvenog i kondicionog stanja – ergospirometrijsko testiranje

Šta predstavljaja ergospirometrijsko testiranje?
Ergospirometrija je dijagnostička procedura kontinuiranog praćenja respiratornih funkcija i analize gasova tokom fizičke aktivnosti, a istovremeno se prati i procenjuje rad srca pri opterećenju. Ovaj test, omogućava ocenjivanje funkcije i kapaciteta kardiovaskularnog, respiratornog i metaboličkog sistema. Ergospirometrija se koristi u različitim medicinskim disciplinama kao što su sportska medicina, kardiologija i pulmologija. Koristi se u svrhu dijagnostike, prevencije, terapije i rehabilitacije.
Kada je osobama koje se bave fizičkom aktivnošću potrebno ergospirometrijsko testiranje?
Ergospirometrijsko testiranje se izvodi u cilju: procena funkcionalnih kapaciteta sportista; utvrđivanje apsolutne ili relativne kontraindikacije za bavljenje fizičkom aktivnošću; određivanje individualnih pulsnih trenažnih zona; određivanje vrste, intenziteta i obima treninga za što efikasnije postizanje željenih ciljeva; praćenje efekata treninga; određivanja koronarne i respiratorne rezerve kod pacijenata sa različitim vrstama srčane slabosti; dijagnostičke procene bolesnika sa bolestima pluća; određivanja funkcionalnog kapaciteta bolesnika nakon transplantacije srca i pluća; preporučuje se i bolesnicima sa neobjašnjenim osećajem nedostatka vazduha (dispneje), kada je moguće tačnije proceniti da li ona nastaje zbog srčane ili plućne bolesti.
Kako se izvodi ergosprometrijsko testiranje?
Ergospirometrijski test se izvodi u ugodnoj, toploj i mirnoj prostoriji uz prisustvo lekara i medicinskog tehničara. Nakon što se u garderobi skinete do pojasa, na grudi se nalepe elektrode za kontinuirano snimanje elektrokardiograma, skraćeno EKG-a. Na lice Vam se stavlja specijalna maska za merenje izdahnutih gasova, a na nadlakticu se stavlja manžetna aparata za merenje krvnog pritiska. Trčaćete na pokretnoj traci ili voziti ergobicikl uz kontinuirani EKG monitoring i merenje krvnog pritiska na kraju svakog stepena. Tokom testa se kontinuirano prati i razmena gasova i procenjuje potrošnja kiseonika (kardiovaskularni sistem) i eliminacija ugljen dioksida kao i promena ventilatornih parametara i rezerve disanja (respiratorni sistem). Test se prekida po završetku programa, ali i ranije u slučaju da to lekar odredi. Test može biti maksimalan (do otkaza, za vrhunske sportiste) i submaksimalan za pacijente sa rizikom (npr Bruce protokol). Samim tim test može trajati između 10 i 30 min.
Da li postoje potencijalni rizici tokom ergospirometrijskog testiranja?
Tokom testa mogu da se jave bolovi u grudima, aritmije, bolovi u nogama, osećaj teškog disanja, pad ili neadekvatni porast krvnog pritiska, elektrokardiografske promene – ali ozbiljni kardiovaskularni incidenti su retki.
Kako se pripremiti za ergospirometrijsko testiranje?
• Poneti sa sobom laganu i udobnu odecu i obuću za vežbanje
• Najmanje 2 sata pre testa uzeti lagan obrok, izbegavati piće, kofein i cigarete
• Ukoliko koristite neke lekove, najmanje 24 do 48 časova pre testa ne uzimati lekove iz grupe beta-blokatora, kalcijumskih antagonista, nitrata i digoksina

11. EHO pregled srca

Šta je EHO pregled srca?
EHO pregled srca (ehokardiografija srca, ultrazvuk srca) je jedna od neinvanzivnih metoda za procenu srčane funkcije i morfologije. Ultrazvuk srca sa color doppler-om obezbeđuje veliki broj informacija o srcu i srčanim strukturama, kao što su: dimenzije srčanih šupljina, dimenzije srčanog mišića, njegovu pokretljivost, ejekciona frakcija (EF), funkcija srčanih zalistaka, uvid u stanje perikarda (srčane kese). Color doppler metoda daje informacije o brzini protoka krvi kroz srčana ušća i dijagnostikovanje urođenih ili stečenih srčanih mana.
Kada treba raditi EHO pregled srca?
Ovaj pregled je neophodan pacijentima sa sumnjom ili već dijagnostikovanom kardiovaskularnom bolešću (povišenim krvnim pritiskom, nepravilnim ili ubrzanim radom srca, bolovima u sredogruđu, brzim zamaranjem, epizodama gubitka svesti, kod dijabetičara, bolesnika na hemio- ili radioterapiji), kao i preventivno kod osoba koje imaju porodične i lične visoke faktore rizika za kardiovaskularne bolesti (gojaznost, pušenje, povišene masnoće u krvi, fizička neaktivnost). Takođe EHO pregled srca se preporučuje svim osobama koje učestvuju u rekreativnom ili takmičarskom sportu.
Koje su prednosti EHO pregleda srca?
Pregled je potpuno bezbolan, pre pregleda nije potrebna posebna priprema, nema štetnih dejstava i može se primenjivati u svim uzrastima neograničen broj puta. Daje veoma precizne informacije o funkciji i morfologiji srca. Pregled traje kratko (od 20 do 30 minuta), nakon čega pacijent odmah dobija objašnjenje i pisani izveštaj.

12. Holter monitoring EKG i pritiska

Šta predstavlja holter monitoring EKG i pritiska?
Merenje električne aktivnosti srca i krvnog pritiska čine sastavni deo ispitivanja kardiovaskularnog sistema. Holter elektrokardiografija (EKG) je dijagnostička metoda kojom se uz pomoć malog nosivog uređaja prati dvadesetčetvoročasovni rad srca pacijenta, dok holter krvnog pritiska predstavlja dvadesetčetvoročasovno merenje arterijskog krvnog pritiska. Značaj ovih metoda je u kontinuiranom 24h praćenju promena na srcu i krvnom pritisku, naročito kod osoba koje se bave fizičkom aktivnošću, a kod kojih nije postavljena dijagnoza hipertenzije, a postoji sumnja.
Kada se radi holter monitoring i koje su prednosti u odnosu na klasično EKG registrovanje i merenje arterijskog krvnog pritiska?
Poremećaji srčanog ritma i promene vredniosti krvnog pritiska mogu da se javljaju povremeno u togu dana s obzirom da na električnu aktivnost srca kao i na visinu krvnog pritiska utiče mnogo faktora: doba dana, fizička aktivnost kao i jake pozitivne i negativne emocije. Prednost holter EKG metode u odnosu na standardni EKG (koji meri rad srca u proseku oko 10 minuta) je veća mogućnost otkrivanja poremećaja u srčanom radu. Metode su komforne, bezbolne i ne nose zdravstveni rizik. Na osnovu rezutata holter EKG-a i holter krvnog pritiska naši stručnjaci će steći uvid u funkcionalno stanje Vašeg srčanog mišića i visinu krvnog pritiska za vreme obavljanja Vaših uobičajenih dnevnih aktivnosti.

13. Ultrazvuk unutrašnjih organa (abdomen, tiroidna žlezda)

Šta predstavlja ultrazvuk unutrašnjih organa?
Ultrazvuk unutrašnjih organa pruža detaljan uvid u veličinu i strukturu jetre, slezine, pankreasa, žučnog sistema (žučne kese i žučnih puteva), bubrega, nadbubrežnih žlezdi i velikih krvnih sudova u abdomenu. Zahvaljujući jednostavnosti i neškodljivosti izvođenja pregleda, ultrazvuk predstavlja pouzdanu i efikasnu metodu u otkrivanju i praćenju različitih oboljenja abdominalnih organa, ali se pregledi mogu raditi i preventivno, kao redovni sistematski pregledi.

Kada treba uraditi ultrazvučni pregled unutrašnjih organa?
Ultrazvučni pregled unutrašnjih organa se savetuje ako su prisutni: bol u stomaku i/ili leđima, mučnina, povraćanje, naglo uvećanje trbuha, povrede u trbuhu, nagli gubitak telesne mase ili nejasna febrilna stanja.
Koji poremećaji zdravlja mogu da se otkriju ultrazvukom unutrašnjih organa?
Ultrazvukom unutrašnjih organa se mogu otkriti: akutna i hronična zapaljenja, benigni i maligni tumori, ciste, ciroza jetre, prisustvo kamenaca u žučnoj kesi i bubregu, prisustvo slobodne tečnosti u trbušnoj duplji, aneurizme (proširenja) i aterosklerotični plakovi (naslage) na velikim krvnim sudovima, povrede i urođene anomalije.
Šta predstavlja ultrazvučni pregled tiroidne žlezde?
Ultrazvučni pregled tiroidne žlezde daje pouzdane podatke o veličini, konzistenciji i potencijalnom prisustvu promena u strukturi tkiva tiroidne žlezde, izgledu paratiroidnih žlezda i okolnih mekih tkiva, a putem color doppler metode moguće je steći uvid i u stanje prokrvljenosti ispitivanog organa.
Kako izgleda ultrazvučni pregled?
Ultrazvučni pregled je bezbolan, jednostavan i obično traje 10 – 30 minuta. Lekar očitava i piše nalaz sa opisom zdravih organa i detektovanih promena u organima, postavlja dijagnozu ako su prisutne promene, daje uputstvo za dalje dijagnostičke testove i prilaže snimak kao medicinski dokument.

14. Ultrazvuk mekih tkiva

Šta predstavlja ultrazvučni pregled mekih tkiva?
Ultrazvuk mekih tkiva je dijagnostička metoda kojom se otkrivaju promene u mekim strukturama mišićno-koštanog sistema.

Kada treba uraditi ultrazvučni pregled mekih tkiva?
Kod povreda i bolova za koje sumnjamo da su izazvani promenama na mišićima, tetivama, ligamentima ili drugim segmentima mišićno-koštanog sistema, preporučljivo je uraditi dijagnostički ultrazvuk.
Kako izgleda ultrazvučni pregled mekih tkiva i na kom principu je zasnovana metoda?
Tehnika pregleda se izvodi tako što se interesna zona namaže gelom, koji omogućava bolji protok ultrazvučnih talasa kroz kožu i na to mesto se prisloni sonda koja odašilje ultrazvučne talase visoke frekvence koji prolazeći kroz tkiva se odbijaju različitim brzinama i vraćaju ka sondi i vizuelizuju na ekranu. Metoda je konformna, bezbolna i ne nosi zdravstveni rizik.
Koji poremećaji zdravlja mogu da se otkriju ultrazvukom mekih tkiva?
Ultrazvukom mekih tkiva moguće je otkriti brojne promene poput:
• ruptura ili upala tetiva
• ruptura mišića, kolekcije tečnosti u mišiću
• istegnuća i rupture ligamenata
• upala ili izlivi u burzama i zglobovima
• rane promene u reumatoidnom artritisu
• uklještenja živaca
• benigne i maligne tumore mekih tkiva
• ganglion ciste
• pucanje mišićnog omotača (hernija, kila, bruh mišića)
• strana tela u mekim tkivima (komadići drveta, metala, stakla)

15. Testovi anaerobnog kapaciteta (određivanje laktata u krvi)

Na koji način se procenjuje treniranost sportista?
Treniranost sportista se može proceniti određivanjem anaerobnog praga praćenjem nivoa laktata u krvi. Veliki je značaj određivanja anaerobnog praga u funkcionalnoj dijagnostici i njegovoj praktičnoj implementaciji. Anaerobni prag predstavlja najviši održivi intenzitet fizičke aktivnosti pri kome izmerena potrošnja kiseonika potpuno zadovoljava energetske zahteve organizma. U sportskom treningu anaerobni prag se može koristiti za nadgledanje trenažne adaptacije, za programiranje trenažnog intenziteta, kao i u selekciji talenata za sportove u kojima dominira opšta aerobna izdržljivost.

Kako se utvrđuje laktatni anaerobni prag?
U našoj ustanovi dostupna je lako izvodljiva i pouzdana metoda utvrđivanja individualnog anaerobnog praga na osnovu vrednosti laktata u krvi. Test se izvodi uobičajeno na bicikl-ergometru uz postepeno povećanje opterećenja na svakih 5 minuta, sa pauzom između po 30s za uzimanje uzorka. Dakle, uzorci krvi iz prsta ili iz resice uha se uzimaju: u mirovanju, na kraju svakog nivoa opterećenja u pauzi do 30 sec i na kraju testa (ocena brzine oporavka). Koncentracija laktata u krvi se interpretira kao neposredni pokazatelj anaerobnog metabolizma u mišićima. Koncentraciju laktata možemo dobiti veoma lako pri korišćenju laktat analizatora koji je veoma pouzdan i daje rezultate u kratkom vremenskom roku. Dovoljno je samo izvaditi par kapi krvi iz prsta. Na vrednosti od 4 mmol/L, govori se o anaerobnom pragu (više vrednosti predstavljaju anaerobnu oblast).
Dodatnim merenjem srčane frekvence uz koncentraciju laktata dobijamo kompletan i precizan odgovor organizma na opterećenje. Istovremeno dobijamo odgovor na pitanje: Da li sportista trenira u aerobnoj ili anaerobnoj zoni? Trenirani sportisti pri istom nivou opterećenja imaju nižu frekvencu srca i kasnije dostižu anaerobni prag (na većem opterećenju), od netreniranih.

16.Procena specifičnih motoričkih sposobnosti sportista (u saradnji sa Institutom za biofiziku): procena snage, procena brzine, procena koordinacije, procena ravnoteže, procena preciznosti, procena fleksibilnosti, procena faktora agilnosti

17. Terenska testiranja (funkcionalna i motorička)

Šta su trerenska testiranja?

Terenska testiranja predstavljaju skup funkcionalnih i motoričkih ispitivanja koja smo u mogućnosti da sprovedemo u prostoru i uslovima koje naši klijenti specifično zahtevaju. Testiranja obuhvataju detaljna antropomorfološka ispitivanja, biohemijske analize, procenu snage, brzine koordinacije, ravnoteže, preciznosti i fleksibilnosti pokreta, maksimalni i submaksimalni test fizičkog opterećenja.

Kako izvodimo terenska testiranja?

Svim zainteresovanim na raspolaganju stoje moderna, portabilna oprema i naš stručni tim, koji potrebna testiranja vrlo pouzdano i precizno može obaviti izvan laboratorije, u uslovima koje sam klijentzahteva. Ovaj vid testiranja može biti primamljiv populacijama vrhunskih i rekreativnih sportista, koji merenja žele uraditi u uslovima u kojima svakodnevno treniraju.

Šta je to što nas izdvaja od drugih?

Pored vrhunske, moderne i portabilne opreme, veliku prednost našeg centra predstavljaju članovi našeg tima, koji čine nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu, specijalisti medicine sporta i kliničke biohemije.

18. Određivanje koncentracije oligoelemenata u krvi i savet o eventualnoj korekciji

Šta su oligoelementi?

Oligoelementi su minerali koji se u organizmu nalaze u tragovima, a neophodni su za njegovo normalno funkcionisanje. Najznačajniji oligoelementi su gvožđe, cink, mangan, fluor, jod, bakar, molibden, nikl, kobalt, hrom i selen. Tokom fizičke aktivnosti, mnogi fiziološki procesi, kao što su prenos kiseonika, sprovođenje nervnih impulsa i mišićna kontrakcija, se intenziviraju, dok se gubitak oligoelemenata neophodnih za njihovo odvijanje povećava. Stoga pojedini oligoelementi uključujući gvožđe, hrom, cink, selen danas spadaju u najpopularnije suplemente u ishrani kod sportista.

Zašto su oligoelementi bitni za organizam sportiste i kako se manifestuje njihov nedostatak?

Gvožđe: Utiče na kapacitet prenosa kiseonika tokom fizičke aktivnosti. To je mineral sa najsnažnijim efektom na sportske performanse, čiji nedostatak najčešće dovodi do anemije i povećanog zamora mišića, uz gubitak koncentracije, motivacije i raspoloženja. Nedostatak gvožđa kod sportista javlja se usled nedovoljnog unosa putem hrane, kao i gubitkom prekomernim znojenjem ili obilnim menstruacijama.
Cink: Više od polovine ukupnog cinka u organizmu nalazi se u mišićima, zbog čega mu se pripisuje značajna uloga u proizvodnji energije i zaštiti od oksidativnog stresa u toku fizičke aktivnosti. Kod sportista, intenzivna fizička aktivnost, naročito na visokim temperaturama, dodatno potencira deficit usled gubitka iz oštećenih mišićnih ćelija i izlučivanja znojem i urinom, što može izazvati pad telesne mase, zamaranje i smanjenje izdržljivosti.
Selen: Selen učestvuje u mnogim enzimskim reakcijama našeg organizma, pri čemu najveći značaj ima u odbrani od štetnog dejstva slobodnih radikala. Njegov nedostatak izaziva oštećenje mišića i opadanje imunskog odgovora.

Na koji način se utvrđuje sadržaj oligoelemenata?

Sadržaj oligoelemenata utvrđuje se analizom krvi. Na osnovu rezultata vaših analiza naš tim lekara procenjuje da li postoji potreba za korekcijom nekog od elemenata i na koji način je to najbolje sprovesti.

19. Određivanje koncentracije vitamina u krvi i savet o eventualnoj korekciji

Koji su vitamini od posebnog značaja za organizam sportiste i koji su simptomi njihovog nedostatka?

Vitamini su organska jedinjenja neophodna za normalno odvijanje metabolizma, koja se moraju unositi hranom, jer ih organizam ili ne proizvodi ili proizvodi u malim količinama. Poznato je da fizička aktivnost povećava intenzitet metabolizma, zbog čega već prisutan nedostatak nekih vitamina tokom bavljenja sportom negativno utiče na sportske performanse, te zahteva suplementaciju. Međutim, čak i bez utvrđenog deficita, sportisti veoma često koriste (multi)vitaminske preparate kao suplemente ishrani, i to naročito vitamine A, B grupe, C, D i E.
Vitamin A: U sportu značajno mesto pripada β-karotenu – prekursoru vitamina A. Poznat je po svojim antioksidativnim svojstvima, te bi mogao da zaštiti organizam od slobodnih radikala koji se pojačano stvaraju tokom intenzivnog treninga.
Vitamini B grupe: Fizička aktivnost smanjuje koncentraciju nekih vitamina kao što su: tiamin, riboflavin i piridoksin, najverovatnije smanjenjem apsorpcije u crevima i povećanjem izlučivanja, ali i intenziviranjem potrošnje aktivacijom metabolizma. Dodatan problem predstavlja i nedovoljan unos putem hrane koji se sreće kod sportista na niskokaloričnoj dijeti. Nedostatak vitamina B grupe pogoršava sportske performanse i otežava relaksaciju mišića, naročito pri maksimalnom fizičkom naporu.
Vitamin C: Vitamin C je ključni faktor sinteze i proliferacije kolagena, te u velikoj meri određuje snagu i izdržljivost potkožnog tkiva, hrskavica, kostiju i zuba. Njegov deficit može izazvati krvarenje u koži, desnima i zglobovima i usporiti zarastanje rana.
Vitamin D: Reguliše promet kalcijuma u organizmu, pospešujući njegovu ugradnju u kosti. Nedostatak ovog vitamina se veoma često sreće kod sportista, naročito žena mlađe životne dobi, kod kojih dovodi do mišićne slabosti i izlaže ih značajnom riziku od preloma kostiju tokom treninga.

Kako se određuje koncentracija vitamina?

Sadržaj vitamina utvrđuje se analizom krvi. Na osnovu rezultata vaših analiza naš tim lekara procenjuje da li postoji deficit nekog od vitamina i predlaže rešenja za adekvatnu nadoknadu.

20. Procena oksidativnog statusa

Šta je to oksidativni stres?

U toku metaboličkih procesa, za koje je kiseonik neophodan, u ćelijama nastaje ogroman broj produkata, “slobodnih radikala”, koji su u stanju da oštete razne ćelijske komponente. Da bi se zaštitio, svaki živi oranizam je stvorio vrlo kompleksan “antioksidacioni” zaštitni sistem. Njegova osnovna uloga je da održava ravnotežu između procesa oksidacije izazvanog slobodnim radikalima (oksidansima) i antioksidacionog zaštitnog sistema.
Dakle, normalni metabolički procesi stvaraju uvek slobodne radikale, koje organizam može da kontroliše antioksidansima. Međutim neravnoteža može da nastane ili usled manjka antioksidanasa ili usled obilja slobodnih radikala. Ali, ukoliko proces oksidacije postane dominantan (npr. usled pušenja, intenzivnog sunčanja, itd.), antioksidacioni sistem ne može da zaštiti organizam. Svako pomeranje ravnoteže u korist slobodnih radikala, koje favorizuje oksidaciju, vodi ka oštećenju ćelije i naziva se “oksidativni stres”.
Oksidativni stres ima veliku ulogu u nastanku i razvoju kardiovaskularnih i infektivnih bolesti, karcinoma, dijabetesa, neurodegenerativnih i lokomotornih poremećaja poput Alchajmerove i Parkinsonove bolesti, urogenitalnih i digestivnih oboljenja, kao i u procesu starenja. Zato je procena zdravstvenog stanja na osnovu merenja nivoa oksidativnog stresa, od izuzetne važnosti za prevenciju bolesti, sprečavanje daljih komplikacija u slučaju već postojećih hroničnih oboljenja, kao i sveukupnog poboljšanja zdravlja.

Kako se vrši procena oksidativnog statusa?

Merenjem nivoa nekih supstanci u serumu ili plazmi, koje mogu biti delovi zaštitnog, antioksidacionog sistema, ili produkti koji nastaju zbog oštećenja određenih ćelijskih komponenata pod dejstvom slobodnih radikala, može se proceniti trenutno stanje i blagovremeno preduzeti odgovarajuće mere za sprečavanje oboljenja.
Postoji čitava serija testova, kojom se određuje: ukupni antioksidacioni status, kao i nivo pojedinih enzima (glutation peroksidaze, glutation reduktaze, superoksid dismutaze). Kombinacijom rezultata ovih testova, može se utvrditi na kom mestu u organizmu je došlo do promena i koji organ je ugrožen. Ovo je naročito važno kod rutinske procene zdravstvenog stanja, jer se promene mogu otkriti i pre nego što se bolest razvije. Testiranje antioksidacionog statusa se koristi i kod obolelih osoba, radi praćenja promene stanja bolesti, efekata terapije i sl.

Kome su namenjeni ovi testovi?

Određivanje oksidativnog statusa organizma se posebno preporučuje zdravim osobama koje su izložene pojačanom psihičkom ili fizičkom stresu, kao što su biznismeni, studenti, sportisti, pušači, rekonvalescenti posle primene određenih terapijskih procedura itd. Preporuka stručnjaka je da sve rizične grupe obavljaju ove testove jednom do dva puta godišnje u cilju prevencije oboljenja.
Ukoliko se utvrdi odstupanje od definisanih granica, neophodna je hitna promena ritma života, režima i načina ishrane, više odmora i eventualno uzimanje dijetetskih dodataka koji sadrže odgovarajuće antioksidanse. Na taj način, omogućava se ponovno uspostavljanje ravnoteže u organizmu i normalno funkcionisanje zaštitnog sistema, što je preduslov dobrog zdravlja.

21. Procena uhranjenosti sportista i savet o ishrani

Šta predstavlja procena uhranjenosti?

Procena uhranjenosti predstavlja skup antropomorfoloških i biohemijskih ispitivanja kojima procenjujemo odnos između unosa i utroška energije u različitim populacijama ljudi i njegov uticaj na telesnu kompoziciju.

Kako procenjujemo stepen uhranjenosti?

Nakon vrlo detaljnog razgovora sa Vama o svakodnevnim navikama u ishrani i fizičkoj aktivnosti kojom se bavite, pristupamo detaljnim merenjima korišćenjem visinometra, kalipera i bioimpedancionog analizatora telesnog sastava, kako bismo utvrdili detaljan antropomorfološki status. Poslednji korak predstavlja biohemijska analiza uzorka krvi, kojom utvrđujemo nivo elektrolita i oligoelemenata.

Šta je to što nas izdvaja od drugih?

Koristeći podatke dobijene iz navedenih analiza, članovi našeg stručnog tima, koji čine nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta, Unverziteta u Beogradu, specijalisti kliničke biohemije, sportske medicine i subspecijalisti iz oblasti ishrane zdravih i bolesnih ljudi, nude Vam mogućnost davanja adekvatnog saveta o ishrani. Savetovanje se može sprovesti u smeru povećanja/smanjenja ili održavanja trenutnog nivoa uhranjenosti, u zavisnosti od vaših potreba.

22. Sastavljanje individualnog plana ishrane i suplementacije sportista

Šta predstavlja individualni plan ishrane?

Specifičnosti treninga kod populacije vrhunskih i rekreativnih sportista uslovljavaju različite energetske zahteve njihovog organizma. Čak i kada posmatramo kolektivne sportove, igranje na različitim pozicijama zahteva različit tip treninga i samim tim uslovljava pojavu drugačije energetske potrošnje. Vrlo je važno da se sportista pridržava adekvatnog programa ishrane, kojim će sve njegove potrebe za hidratacijom, makro- i mikronutritijentima biti zadovoljene. Stoga je neophodno svakom sportisti pristupiti pojedinačno, sa dizajnom dnevnog jelovnika koji može zadovoljiti njegove specifične energetske potrebe.

Koje metode koristimo u sastavljanju individualnog plana ishrane i suplementacije sportiste?

Članovi našeg stručnog tima koriste detaljna antropomorfološka i biohemijska ispitivanja u cilju propisivanja individualno prilagođenog programa ishrane i suplementacije sportiste. Nakon detaljnog razgovora o svakodnevnim navikama u ishrani i tipu treninga koji svakodnevno sprovode, pristupamo detaljnim merenjima korišćenjem visinometra, kalipera i bioimpedancionog analizatora telesnog sastava, kako bismo utvrdili detaljan antropomorfološki status. Poslednji korak predstavlja biohemijska analiza uzorka krvi, kojom utvrđujemo nivo elektrolita i oligoelemenata.

Šta je to što nas izdvaja od drugih?

U našoj ustanovi nudimo mogućnost individualne saradnje sa našim stručnim timom koga čine nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta, Unverziteta u Beogradu, specijalisti kliničke biohemije, sportske medicine, interne medicine, pedijatrije i subspecijalisti iz oblasti ishrane zdravih i bolesnih ljudi. Članovi našeg stručnog tima koriste detaljna antropomorfološka i biohemijska ispitivanja u cilju propisivanja individualno prilagođenog programa ishrane i suplementacije sportiste.

23. Izrada predloga-primera ishrane za različita patološka stanja (lista namirnica i primer jelovnika za jedan dan)

Šta predstavlja predlog ishrane za različita patološka stanja?

Produženje živonog veka ljudi uslovio je i sve veći procenat stanovništva obolelog od hroničnih nezaraznih bolesti. U Republici Srbiji, procenat obolelih od hipertenzije iznosi preko 40%, dok oko 8% populacije boluje od dijabetesa. Glavni fokus prevencije hroničnih nezaraznih oboljenja, ali i prvu liniju njihove terapije čini adekvatan higijensko – dijetetski režim. Pacijentima obolelim od različitih hroničnih nezaraznih oboljenja nudimo mogućnost dizajniranja dnevnog plana ishrane i jelovnika koji će usporiti dalji razvoj hroničnog oboljenja koje imaju. Takođe, specifičnosti vrhunskog sporta zahtevaju i poseban režim ishrane na dnevnom nivou.

Koje metode koristimo?

Nakon detaljnog informativnog razgovora, fizikalnog pregleda i biohemijskih analiza, pristupa se izradi dnevnog jelovnika koje pacijent može svakodnevno primenjivati u skladu sa svojim socio-ekonomskim statusom i navikama u ishrani.

24. Savetovanje ili informisanje sportista o primeni propisanog leka sa osvrtom na antidoping pravila i terapijsko izuzeće (TUI)

Šta predstavlja terapijsko izuzeće (TUI)?

Za sve učesnike u sportu izuzetno je važno poštovanje parvila Antidoping agencije Srbije i Svetske antidoping agencije (WADA). Često sportisti nenamerno stradaju zbog neinformisanosti kako sportiste, tako i stručnog tima.
Terapijsko izuzeće podrazumeva terapeutsku upotrebu (TUE) koje važi za sve lekove koje se nalaze na Listi zabranjenih doping sredstava, a koje sportista mora da uzima zbog određenog stanja ili bolesti. Ovo je jako važno naročito sa aspekta upotreba različitih lekova koji smanjuju bolove kod sportista.

Kada se sportisti odobrava terapijsko izuzeće (TUI)?

Sportisti se može odobriti korišćenje zabranjenih lekova kada se uvidom u medicinsku dokumentaciju odobrava korišćenje leka u terapijske svrhe. S tim u vezi, savetovanje sportista o primeni propisanog leka, podrazumeva da tim profesora Medicinskog fakulteta oceni neophodnost leka u terapijske svrhe, a zatim prikupi neophodnu medicinsku dokumentaciju za terapijsko izuzeće i prijavi Antidoping agenciji Srbije.

25. Procena psihološkog statusa sportista

26. Savetovalište o oporavku sportista

27. Sastavljanje individualno doziranog i programiranog programa fizičke aktivnosti u terapijske svrhe (u saradnji sa odgovarajućim Klinikama za internu medicinu) uz redovnu kontrolu prepisanog programa vežbanja

Šta je podrazumeva individualno doziran i programiran program fizičke aktivnosti u terapijske svrhe?

Danas se naročito ističe značaj fizičke aktivnosti u preventivne i terapijske svrhe i termin koji se koristi je da je vežbanje lek. Tako možemo reči da je fizička aktivnost “polipilula” koja ne samo da leči različite bolesti, već i doprinosi boljem terapijskom efektu drugih lekova. Da bi ostvarila svoj pozitivni uticaj na prevenciju i terapiju oboljenja, ona mora da bude pravilno dozirana, kao i svaki lek. U tom smislu, izuzetno je značajno individualno je dozirati.
U našoj ustanovi na Medicinskom fakultetu, grupa eksperata, profesora našeg fakulteta, će vam sastaviti program fizičke aktivnosti na osnovu vašeg zdravstvenog stanja i preporuka različitih udruženja. Ovo je usluga koju jedino možete dobiti u našoj ustanovi.

Kako se individulno dozira fizička aktivnost?

Vi ćete dobiti program fizičke aktivnosti, sedam dana u nedelji, sa različitim vrstama fizičke aktivnosti, a sve u skladu sa vašim mogućnostima i potrebama.
Najjednostavniji način doziranja je prema FITT formuli, što su početna slova engleskih reči: Frequency (učestalost), Intensity (intenzitet), Time (trajanje) i Type (oblik). Danas često možete naći i skraćenicu VPP princip, što su skraćenice od Volume (obim), Pattern (princip) i Progression (progresija).

28. Sastavljanje programa fizičke aktivnosti u preventivne svrhe, a prema vrednosti srčane frekvencije

Šta podrazumeva sastavljanje programa fizičke aktivnosti u preventivne svrhe?

Prevencija hrončnih nezaraznih bolesti je imperativ savremenog društva i medicine. Fizička aktivnost zauzima centralno mesto zbog svojih pozitivnih benefita na zdravlje pojedinca. Danas je poznato da je neophodno dozirati fizičku aktivnost u cilju prevencije konkretnih bolesti kao što su hipetenzija, šerena bolest, metabolički sindrom, depresija, ali i mnoge druge bolesti. U tom smislu je neophodno dati predlog o vrsti fizičke aktivnosti, trajanju, intenzitetu, učestalosti.
U našoj ustanovi na Medicinskom fakultetu možete dobiti program vežbanja individualno doziran prema uzrastu, polu, svakodnevnim navikama. Jedinsvenost našeg fakulteta je što ovu uslugu pružaju isključivo profesori, eksperti u ovoj oblasti.

Kako se dozira fizička aktivnost u preventivne svrhe prema vrednosti srčane frekvencije?

Maksimalna srčana frekvencija (HR max) najčešće se koristi u svakodnevnoj praksi, zbog izuzetne jednostavnosti. Dobija se ako se od vrednosti 220 oduzmu godine života osobe.
Ciljna srčana frekvencija, tj. zona rada koja doprinosi očuvanju i unapređenju zdravlja je 55 –89% HRmax. Važno je napomenuti da u praksi postoje i modifikacije ove formule (npr. za osobe ženskog pola, fizički aktivne osobe), jer ona izjednačava sve osobe za koje se izračunava, ne uzimajući u obzir nijedan individualni parametar.
Rezerva srčane frekvencije (HRR) ili Karvonenov metod pouzdan je i precizan metod doziranja, ali zahteva i poznavanje individualne jutarnje srčane frekvencije HR min (najčešće se meri tri jutra uzastopce i uzima se srednja vrednost). Prema ovoj metodi izračunava se ciljna srčana frekvencija na kojoj bi trebalo da vežbate u režimu rada koji doprinosi očuvanju i unapređenju zdravlja.

29. Individualno dizajnirani programi u cilju poboljšanja elemenata fizičke forme i postizanje boljih sportskih rezultata – preporuka trenažnog programa za sportiste

34. Konzilijarni pregled nastavnika MF (tri i više nastavnika)

Šta predstavlja konzilijarni pregled?

Konzilijarni pregled predstavlja pregled najmanje tri vrhunska stručnjaka iz oblasti, nastavnika Medicinskog fakulteta. Konzilijarni pregled se organizuje za specifične slučajeve osoba koje se bave fizičkom aktivnošću, kada mišljenje jednog specijaliste nije dovoljno.

Šta je specifičnost naše ustanove?

S obzirom da su na Medicisnkom fakultetu u Beogradu zaposleni eksperti iz različitih oblasti, posebnost naše ustanove jeste uprvo mogućnost organizacije Konzilujma. Ovo je naročito važno za vrhunske sportiste sa zdravstvenim problemom a u cilju dobijanja dozvole za aktivno bavljenje sportom.

35. Procena osnovnog psihološkog statusa

36. Procena osnovnog psihološkog statusa i brzine proste nervno-mišićne reakcije

37. Prošireni profil i psihološki status

38. Specijalistički psihijatrijski pregled

Šta predstavlja psihijatrijska dijagnostika i terapija?

Pregled specijaliste psihijatrije uz sprovođenje psihijatrijskog intervjua. Uzimanje preciznih podataka o subjektivnim tegobama klijenta i preliminarna evaluacija psihičkog statusa. Procena kognitivnih sposobnosti, voljno-nagonskih dinamizama i stanja svesti. Postavljanje odgovarajuće dijagnoze i određivanje farmakorapije ili psihoterapije. Ako se psihijatar i klijent opredele za farmakoterapiju, vrši se odabir leka kojim se postiže najveći efekat uz najmanje potencijalnih neželjenih efekata.
Ako se proceni da je potrebna psihoterapija, bira se onaj oblik psihoterapije koji je indikovan za dijagnostikovani mentalni poremećaj, ali i onaj koji u tom trenutku najviše odgovara klijentu imajući u vidu njegove trenutne sposobnosti, stavove i afinitete. Psihoterapija može biti od pomoći i mentalno zdravim osobama koje žele da aktivno rade na poboljšanju svog mentalnog zdravlja i mentalnih kapaciteta za suočavanje sa svakodnevnim stresnim činiocima.

39. Psihoedukacija

Šta je psihoedukacija?

Psihoedukacija je namenjena kako klijentima sa psihičkim tegobama, tako i zdravim ljudima koji žele nešto više da saznaju o psihijatriji kao disciplini, i o pojedinim mentalnim poremećajima. Ponekad psihoedukacija sama po sebi može imati psihoterapijski efekat. Na ovaj način, klijenti se edukuju o najboljim načinima da zaštite i sačuvaju svoje mentalno zdravlje, kao i da prepoznaju bolest kada je u samom začetku. Psihoedukacija može biti korisna i za članove porodice obolelog od mentalnog poremećaja i da na taj način poveća stepen porodične i šire društvene podrške za pacijenta.

40. Psihijatrijska dijagnostika i terapija

41. Motivaciona terapija

Šta je motivaciona terapija?

Specifičan vid terapije u psihijatriji gde je primarni cilj povećanje stepena motivacije. Naročito je pogodna kod profesionalnih sportista koji usled pojedinih psihičkih tegoba ostvaruju slabije rezultate na sportskim takmičenjima.
Motivaciona terapija se može primeniti i kod osoba kod kojih je jedan od glavnih simptoma (tegoba) nedostatak volje, odnosno bezvoljnost. Ovaj simptom se, pored ostalog, veoma često viđa kod depresija, neurastenije, anksioznih poremećaja i bolesti zavisnosti. Motivaciona terapija se može primeniti i u cilju prevencije, odnosno očuvanja mentalnog zdravlja.

44. Kineziterapija, individualna (30 min)

Šta je kineziterapija?

Kineziterapija označava lečenje putem pokreta. Podrazumeva primenu pokreta za lečenje oboljenja i povreda koštano-mišićnog sistema, kao i za prevenciju razvoja raznih patoloških stanja. Koštano-mišićni sistem može biti oštećen usled različitih stečenih oboljenja, urođenih anomalija ili povreda. Pokret koji predstavlja osnovu kineziterpije može biti aktivan, potpomognut ili pasivan, pri čemu svaki fizički napor pri izvođenju tog pokreta prati i promena respiratornog, kardiovaskularnog i nervnog sistema.
Cilj kineziterapije je ponovno uspostavljanje zdravog, fiziološkog pokreta, poboljšanje narušene pokretljivosti i funkcije koštano-mišićnog sistema, kao i podsticanje motoričkog razvoja dece. Pravilno izvedena kineziterapija nema neželjenih dejstava i može se primenjivati u svim uzrastima.

Kada se primenjuje kineziterapija?

Primenjuje se kod različitih poremećaja skeletno-mišićnog sistema, kao što su: bolni sindromi kičmenog stuba (bol u vratu ili lumbalnom delu leđa), skolioza, kifoza, posttraumatska stanja i postoperativna stanja.

U našem centru moguće je primeniti kako individualnu, tako i grupnu kineziterapiju.

Koje su prednosti individualne kineziterapije?

U individualnoj kineziterapiji izvode se vežbe potpuno prilagođene pacijentu, pri čemu fizioterapeut maksimalno posvećuje svoju pažnju individualnom radu s pacijentom. U svakoj fazi ove terapije prati se detaljno obim pokreta pacijenta, postojanje bola ili nekih drugih tegoba.
Pogodna je za reumatske, neurološke, ortopedske bolesnike, za rad s decom s poteškoćama u razvoju, za onkološke bolesnike (stanja nakon mastektomije, laringotomije i sl.), kao i za sve zdrave osobe koje žele poboljšati svoju kondiciju

45 Kineziterapija grupna (45 min)

Šta je kineziterapija?

Kineziterapija označava lečenje putem pokreta. Podrazumeva primenu pokreta za lečenje oboljenja i povreda koštano-mišićnog sistema, kao i za prevenciju razvoja raznih patoloških stanja. Koštano-mišićni sistem može biti oštećen usled različitih stečenih oboljenja, urođenih anomalija ili povreda. Pokret koji predstavlja osnovu kineziterpije može biti aktivan, potpomognut ili pasivan, pri čemu svaki fizički napor pri izvođenju tog pokreta prati i promena respiratornog, kardiovaskularnog i nervnog sistema.
Cilj kineziterapije je ponovno uspostavljanje zdravog, fiziološkog pokreta, poboljšanje narušene pokretljivosti i funkcije koštano-mišićnog sistema, kao i podsticanje motoričkog razvoja dece. Pravilno izvedena kineziterapija nema neželjenih dejstava i može se primenjivati u svim uzrastima.

Kada se primenjuje kineziterapija?

Primenjuje se kod različitih poremećaja skeletno-mišićnog sistema, kao što su: bolni sindromi kičmenog stuba (bol u vratu ili lumbalnom delu leđa), skolioza, kifoza, posttraumatska stanja i postoperativna stanja.

U našem centru moguće je primeniti kako individualnu, tako i grupnu kineziterapiju.

Koje su prednosti grupne kineziterapije?

Grupna kineziterapija se primenjuje u manjim grupama od 3-4 pacijenta koji imaju iste tegobe (npr. bol u lumbalnom delu kičmenog stuba, vrtoglavica ili osteoporoza). Pri takvoj terapiji zajedno vežbaju pacijenti sa istim problemima koji se međusobno razumeju, pružaju podršku jedni drugima i razmenjuju svoja iskustva i savete. U svakom trenutku terapije pacijenti su pod nadzorom fizioterapeuta koji prati njihov rad i napredak. Pogodna je za hronične bolesnike, čiji zdravstveni status zadovoljava rad u grupi, kao i za sve zdrave osobe koje žele poboljšati i sačuvati svoju kondiciju.

46. Aparaturne fizikalne procedure

Koji su principi primene fizikalnih procedura (agenasa) ?

Pri primeni fizikalnih agenasa treba voditi računa o načinu nastanka, patogenezi i komplikacijama vezanim za patološki proces koji je nastao u organizmu pacijenata. Primena fizikalnih procedura je individualna, i mora se voditi računa o uzrastu, polu, konstituciji, reaktivnosti (reagovanju) organizma pacijenta na različite fizikalne agense kao i o doziranju. Njačešće je lečenje kompleksno i sastoji se u primeni nekoliko fizikalnih agenasa sa sinergističkim dejstvom. Neophodno je pratiti reakciju organizma tokom terapije.

Koji je mehanizam terapijskog delovanja fizikalnih agenasa ?

Na mestu aplikacije fizikalnih agenasa menjaju se fiziološki odnosi na lokalnom nivou, a objašnjenje terapijskog delovanja primenjenih fizikalnih agensa, zasniva se na teoriji kontrole i modulacije bolnih impulsa na:
– perifernom nivou (mehanosenzitivni, termosenzitivni i hemosenzitivni receptori za bol)
– spinalnom nivou (segmentno-presinaptičkom sistemu)
– supraspinalnom nivou (centralnom blokirajućem sistemu)
Mehanizam analgezije i delovanja fizikalnih agenasa ispoljavaju se na ushodnom (aferentnom) ili nishodnom (eferentnom) segmentu sprovodnog sistema bola. Za objašnjenje ushodne analgezije koristi se teorija “vrata” (eng. gate control theory). Stimulacija perifernih debelih mijelinskih vlakana aktivira neurone na zadnjim rogovima kičmene moždine pre stizanja signala Aδ i C vlakana, koji ne mogu da ih dodatno aktiviraju (“kapija za bol je zatvorena”). Smatra se većina fizikalnih procedura deo svojih efekata ostvraju ovim putem. Nishodni sistem analgezije je veoma složen. Voljni uticaji iz moždane povećavaju oslobađanje supstanci koje smanjuju bol. To su endogeni opioidni peptide (endorfini, enkefalini, dinorfini) srednjeg mozga koji nishodnim putevima direktno ili indirektno, preko serotonina utiču na prvi neuron aferentnog puta za bol.

Kako se dele fizikalne procedure (agensi) ?

U odnosu na vrstu energije koja se koristi, fizikalni agensi se dele na: elektroterapiju, magnetoterapiju, sonoterapiju, fototerapiju, termoterapiju, hidroterapiju i krioterapiju.

Šta je to krioterapija i koji su načini primene ?

Krioterapija je lečenje lokalnim ili opštim rashlađivanjem tela. Obično se koriste supstance sa niskom temperaturom, pri čemu se rashlađivanje postiže kondukcijom. Njačešća primena je kriomasaža, pakovanja leda, lokalna imerzija, opšta imerzija, lokalne komprese.

Koji su efekti krioterapije na organizam pacijenta ?

Efekti krioterapije na organizam pacijenta su: usporenje metabolizma, vazokonstikcija (usporenje stvaranja otoka i hematoma), antizapaljenski efekat, smanjnje spazma mišića i smanjenje bola usporavanjem prenosa kroz nervna vlakna.

Koji su indikacije za krioterapiju ?

U lečenju svežih povreda mekih tkiva, tendinitisa, sinovitisa, kao i za oslobađanje od bola od akutnoj ili hroničnoj fazi mišićnoskeletnih povreda.

Koji su efekti termoterapije na organizam pacijenta ?

Pod termoterapijom se podrazumeva primena egzogene toplote, koja se dobija od grejnih tela. Lokalno zagrevanje izaziva kompleksne promene u organizmu. Povećavaju se metabolički procesi, smanjuje se viskoznost tečnosti što ubrzava kretanje krvi prema tkivima, stvaranje otoka i elastičnost ligamenata.

Koji su indikacije za termoterapiju ?

Indikacije za termoterapiju su: hronična bolna stanja kod prisustva kontraktura i priraslica. Svi modaliteti lokalnog zagrevanja (termoterapije) mogu se koristiti u lečenju zapaljenja kao i degenerativnih poremećaja i posttraumatskih stanja.

Šta je to jonoforeza ?

Jonoforeza je elektroterapisjki postupak unošenja lekova u organizam kroz kožu, posredstvom jednosmerne konstantne ili impulsne struje srednje frekvencije. Da bi se neki uneo u organizam mora da se disocira na jone, a može se uneti sa one elektrode koja ima isti polaritet kao I njegov aktivni ingredijent. Lekovi ulaze kroz izvodne kanale znojnih žlezda, a manjim delom kroz folikule dlake, lojne žlezde I epiderm.

Koji su indikacije za jonoforezu ?

Indikacije za jonoforezu su: tendinitis, bursitis, entezopatije, postraumatski otoci i hematoma, lokalizovane ciste, depoziti kalcijuma, hiperhidroza, ožiljci i priraslice.

Šta je to sonoterapija (terapijski ultrazvuk) ?

Sonoterapija predstavlja primenu ultrazvuka frekvence veće od 20 kHz, usmerenog pomoću aplikatora na određenu regiju tela, pri čemu se zvučne oscilacije prevode u mehaničke vibracije. Kod manjih intenziteta ultrazvuka, fizičko dejstvo predstavlja unutrašnju mikomasažu, koja povećava sposobnost regeneracije ćelija i prokrvljenost tkiva. Prolaskom kroz tkivo deo energije ultrazvuka se eksponencijalno apsorbuje u zavisnosti od vrste tkiva i frekvence uktrazvuka, što pored mehaničkog dejstva dovodi do poboljšanja oksido-reduktivnih procesa, oslobađanja farmakoloških aktivnih materija i antiinflamtornog dejstva.

Koji su indikacije za sonoterapiju (terapijski ultrazvuk) ?

Indikacije za primenu sonoterpije (terapijskog ultrazvuka) su: osteoartitis, reumatoidni arthritis, burzitis, tendinitis, neuritis, grčevi, kontrakture, uganuće, kontuzije, posttraumatske kontrakture, cervikalni i lumbalni sindrom.

Šta je to Transkutana elektirčna nervna stimulacija (TENS) ?

Transkutana elektirčna nervna stimulacija (TENS) je fizikalna terapijska procedura za modulaciju bola, a delovanje se zasniva na teoriji kontrola ulazne “kapije” bola i neurohumoralnoj modulaciji bola preko endogenog opioidnog sistema. Brojni električni signali utiču na periferne nerve pri čemu mozak prekida njihovu obradu, a samim tim i obradu bolnog stimulus, što predstavlja presinaptičku i postsinaptičku inhibiciju sprovođenja bolnog impulsa.

Koji su indikacije za TENS ?

Indikacije za TENS su: neuralgije (posebno postherpetična), neuritis, radikulopatija, epikondilitis, periartritis, cervikalni sindrom, lumbalni sindrom,artroze, uganuća, fantomski bol.

Šta je to magnetoterapija?

Magnetoterapija predstavlja primenu konstantnog ili impulsnog magnetnog polja niske ili visoke frekvence u terapijske svrhe. Primena magnetoterapije menaj aktivnost nervnog I enkorinog sistema, koji predstavljaju glavne regualtorne sisteme organizma. Magnetno zračenje utiče na metabolizam, cirkulaciju i sastav krvi. Kako ima vazodialtatorni efekat, povećava cirkulaciju, lokalno i sistemski. Magnetoterapija utiče na mikrocirkulaciju i stabilizaciju onkotskog pritiska u kapilarima i međućelijskom prostoru, doprinosi otklanjanju edema, poboljšanju transporta i iskorišćavanja kiseonika, kao i povećanju reasorpcije i uklanjanju ekstravazata (analgetičko i antiedematozno dejstvo).

Koji su indikacije za magnetoterapiju ?

Indikacije za magnetoterapiju su: akutna i hronična bolna stanja, u reumatologiji, povrede zglobova i vanzglobnih struktura, fraktura i usporeno zarastanje kostiju, postoperativna stanja (ugradnja osteosintetrskog materijalu), bolesti periferne cirkualcije (arterijske, venske).

Šta je to laseroterapija?

Terapija laserom niskog intenziteta (eng. Low Level Laser Therapy – LLLT) podrazumeva primenu crvenih i infracrvenih laserskih svetlosnih zraka, odnosno stimulisanih svetlosnih fotona na tretiranu regiju. Laserski zraci stimulišu metabolizam ćelija i regulišu biološke procese tako što se pod njihovim dejstvom ne pojavljuju novi procesi u ćelijama, već se postojeći ublažavaju ili pojačavaju. Primarni fotohemijski efekti biostimulativnog laserskog zračenja na ćelijskom nivou ispoljavaju se biohemijskom efektima kao što su aktivanje enzima, povećano stvaranje i oslobađanje neurotransmitera i sinteza proteina. Bioelektirčni efekti ispljavaju se stabilizacijom membranskog potencijala.

Kako se objašnajva analgetičko dejstvo laseroterapije ?

Analgetičko dejstvo laseroterapije objašnjava se mehanizmom zatvaranja ulazne “kapije” bola na ulaznim putevima, odnosno blokadom Aδ ushodnih (aferentnih) nervnih vlakana, dok se neuromodualtorno dejstvo laseroterapije objašnjava inhibicijom stavaranja medijatora zapaljenja.

Kako se objašnajva antiinflamatorni efekat laseroterapije ?

Antiinflamatorni efekat laseroterapije rezultat je inhibitornog dejstva lasera na metabolizam arhidonske kiseline, odnosno sinteze prostaglandina, kao i smanjene produkcije cirkulišućih imunih kompleksa.

Koje su indikacije za laseroterapiju ?

Indikacije za laseroterapiju su bolna stanja posle povrede mekih tkiva, vanzglobni reumatizam, akutna i hronična bolna stanja u reumatlogiji, dermatovenerologiji (ulceracije, ožiljci).

47. Savetovalište za bol

Šta predstavlja bol ?

Reč bol (eng. pain) potiče od latinske reči poena. Bol je uznemirujući doživljaj povezan sa aktuelnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva sa senzornom, emocionalnom, kognitivnom i socijalnim komponentama.

Šta su to nociceptori ?

Nociceptori (senzorni receptori) su nekapsulirani, slobodni nervni završeci sa veoma malim receptivnim poljem (svega 2-3 mm). Nociceptori ne ispoljavaju spontanu aktivnsot ali, za razliku od drugih receptora, podležu senzitizaciji. Nociceptori imaju visoki prag i reaguju samo na draži koje izazivaju oštećenje tkiva.

Šta je to hronični bol i ko ga leči na Institutu za Medicinsku fiziologiju ?

Hronični bol je multifaktorijalni i multidimenzionalni fenomen koji oštećuje brojne aspekte života pacijenata, a kompleksna i dinamička interakcija između fizioloških, psiholoških i socijalnih faktora pogoršava ili izaziva i izaziva druge simptome bolesti. Pacijenti sa hroničnim bolom zahtevaju multidiemnzionalnu procenu i terapiju, koja se nabolje spovodi integrisanim interdisciplinarnim pristupom sa aktivnim učešćem specijaliste medicine bola. Interdisciplinarno kontrola (kupiranje) bola razlikuje se od multidisciplinarne kontrole po tome što kod nas u Laboratoriji za medicinu sporta i terapiju vežbanjem na Institutu za Medicinsku fiziologiju terapiju propisuju i sprovode stručnjaci (specijalisti) različitih disciplina (specijalnosti) integrisani u jedan složan interdisciplinarni tim.

Šta je terapijski cilj redukcije bola ?

Terapijski cilj redukcije bola je poboljšanje fizičke i psihosocijalne funkcije, povratak na posao, kao i smanjnje medikacije (upotrebe većeg broja lekova).

48. Kinezitaping

Šta je kinezitaping?

Kinezitaping je specijalna terapijska tehnika primene elastičnih traka. Trake se lepe sa ciljem rasterećenja određenog mišića i dela tela ili naprotiv kako bi se podstakla funkcija mišića. Kinezio traka nema zadatak imobilizacije, nego omogućava pokret.

Izvodi se u cilju: podrške mišićima (poboljšava kontrakciju slabih mišića, umanjuje mišićni zamor, smanjuje grč i napetost mišića, povećava obim pokreta); smanjuju otok tkiva i mišića (poboljšava krvnu i limfnu cirkulaciju,smanjuje toplotu i toksičnost u mišićnom tkivu, umanjuje upalu); smanjuje bol (aktivira kičmene blokade bola, aktivira moždane blokade bola, smanjuje napetost mišića); koriguje probleme sa zglobovima (popravlja kontakt zglobnih površina, normalizuje mišićni tonus i napetost u zglobu, poboljšava obim pokreta, ublažava bol).

Indikacije za izvođenje su sportske povrede, bolna stanja vratne kičme i lumbalgija, istegnuća mišića, upala tetiva, bolovi u zglobovima (ramena, kolena, šake, stopala).

Kako se izvodi?

Kinezitaping se postavlja po određenim principima, pri čemu se vodi računa o anatomiji mišića i zglobova, tipu povrede i oboljenja i posebno imajući u vidu kineziološke principe pokreta određenog dela tela. Obučeni fizioterapeut i lekar će vam zalepiti trake na specifičnom mestu. Trake nakon aplikacije stoje na vašem telu 2-5 dana. Trake su vodootporne i antialergijske. Postoje raznih boja i stepena elastičnosti.

Ne postoje potencijalni rizici od primene kinezitapinga.

Ne postoji posebna priprema za kinezitaping. Nekada, zbog maljavosti dela tela gde treba aplikovati kinezi traku, neophodno je ukloniti višak dlaka.

49. Izdavanje potvrda i prepisa

Izdavanje potvrda i prepisa

Na osnovu izvršenih zdravstvenih pregleda, daje se ocena zdravstvenog stanja i fizičke sposobnosti za učešće na sportskim takmičenjima u okvirima određene sportske grane, odnosno sportske discipline.
Ova ocena se obavezno upisuje u takmičarsku knjižicu, koju potpisuje i overava ovlašćeni lekar, svojim faksimilom i pečatom. Prednost naše ustanove je što ove preglede i završno mišljenje daju profesori Medicinskog fakulteta.

50. Šta bi svaki sportista trebalo da zna o spavanju?

Šta bi svaki sportista trebalo da zna o spavanju?

Spavanje je životno važan proces i predstavlja stanje umanjenje budnosti koje se periodično javlja i smenjuje u ciklusima. Spavanje tokom noći se sastoji od nekoliko 90-to minutnih ciklusa podeljenih u periode REM i NREM spavanja koji se razlikuju po bioelektričnoj aktivnosti mozga, pokretima očiju, tonusu mišića i dr. Spavanje je aktivno regulisan proces i ciklus budnost spavanje je homeostatski regulisan cirkadijalni ritam. Čovek skoro jednu trećinu svog života provede spavajući što ukazuje na značaj koji spavanje ima za naš organizam i sve organske sisteme od nervnog i kardio-vaskularnog do skeletno-mišićnog.
Efekti nedovoljnog spavanja ispoljavaju se već posle neprospavane jedne noći. Narednog dana smanjene su brojne kognitivne i intelektualne sposobnosti, poput sposobnosti učenja, sticanja novih motornih veština, pažnje i koncentracije. Dugoročne posledice narušenog kvaliteta i trajanja spavanja ogledaju se u pojavi značajnih zdravstvenih probleme. Među njima se naročito izdvajaju su gojaznost, dijabetes, slabljenje imunskog sistema, razvoj kardiovaskularnih i neuropsihijatrijskih bolesti, karcinoma i dr. Nacionalna Fondacija za spavanje SAD preporučuje 7-9h spavanja dnevno.
Kvalitetno spavanje, pravilna ishrana i redovna fizička aktivnost predstavljaju tri osnovna stuba očuvanja zdravlja i prevencije bolesti u svim populacijam. Za dobar kvalitet spavanja bitna su tri elementa: trajanje spavanja, njegov kontinuitet i dubina. Tačno određeno vreme odlaska na spavanje, izbegavanje konzumiranja jake i začinjene hrane četiri sata pred odlazak na spavanje doprineće boljem kvalitetu spavanja.
Svaka osoba koja se rekreativno bavi sportom, koja je aktivna u fitnesu ili teretani je svesna da je dobra fizička spremnost i adekvatna ishrana ključ za ostvarenje dobrih sportskih rezultata. Međutim, vrhunski sportisti znaju da je spavanje zajedno sa dobrom utreniranošću, ishranom i hidracijom ključni faktor uspeha na terenu i postizanja vrhunskih sportskih performansi.
Nedavne studije su pokazale da su vrhunski sportisti naročito podložni narušavanju arhitekture, kvaliteta i kvantiteta spavanja. Dakle, profesionalno bavljenje sportom može imati uticaja na karakteristike spavanja od kojih zavise sportske performanse, te je brigu o spavanju vrhunskih sportista potrebno prepustiti stručnim licima kao bi se ostvarili vrhunski rezultati.
U našoj instituciji u okviru Savetovališta za spavanje, svi sportisti i druga lica su u mogućnosti da dobiju adekvatnu zdravstvenu zaštitu u ovaj oblasti. Kreiranje adekvatnog režima spavanja u skladu sa uzrastom, polom, vrstom i tipom sportske aktivnosti, otkrivanje poremećaja spavanja, prevencija lošeg kvaliteta spavanja uz identifikaciju loših navika i razvoj zdravih navika povezanih sa spavanjem samo su neke od naših usluga koje vam stoje na raspolaganju.

Kako spavanje utiče na (moju) mišićnu masu?

Tokom spavanja mišićna masa se povećava.
Poznato je da se tokom NREM spavanja oslobađa hormon rasta koji je odgovoran za rast i regeneraciju tkiva, a smanjuje se potrošnja kiseonika. Sem toga, spavanje podstiče sintezu i oslobađanje anaboličkih hormona koji povećavaju sintezu proteina i mobilišu slobodne masne kiseline kao izvor energije. To sve sprečava katabolizam-razgradnju aminokiselina i pomaže oporavku mišića, povećava njihovu masu i deluje blagotvorno na mišiće kako rekreativaca tako i vrhunskih sportista čiji mišići zahtevaju adekvatan odmor.
Kroz individualni konsultativno-savetodavni pregled u našoj instituciji kroz Savetovalište za spavanje doćićete do rešenja kako da na najbolji način organizujete svoje spavanje u cilju povećanja i očuvanja mišićne mase.

Zašto sve veći broj vrhunskih sportista ima lične trenere za spavanje?

Potrebu da planirano i regulisano zdravo spavanje budu integralni deo trenažnog ciklusa i svakodnevnog funkcionisanja prepoznali su vrhunski sportisti poput Novaka Đokovića i Kristijana Ronalda, kao i brojni drugi.
Postizanje optimalnih rezultata tokom treninga i pobeda na takmičenju zavise od brojnih faktora počevši od genetske predispozicije, dobre fizičke kondicije, razrađene taktike, motivisanosti, ali i od pravilne ishrane, hidracije i adekvatnog odmora. U poslednje vreme je prepoznato da je spavanje faktor koji može biti odlučujući u pravljenju razlike između dobrog i vrhunskog rezultata.
Brojna nedavno objavljena istraživanja pokazala su visoku prevalenciju simptoma nesanice koja se karakteriše dužom latencom uspavljivanja, većim stepenom fragmentacije spavanja i pojavom umora tokom dana kod vrhunskih sportista, pri čemu su najveći stepen uticaja na spavanje pokazali individualni sportovi. Ovo je naročito izraženo tokom perioda intenzivnih priprema za takmičenja, kao i tokom samog takmičenja i neposredno posle. Sa druge strane, dokazano je da se odgovarajućim intervencijama može poboljšati kvalitet i produžiti trajanje spavanja kod sportista. Adekvatno spavanje poboljšava sportske performanse na terenu.
Iz tih razloga brigu o spavanju sve veći broj vrhunskih sportista i sportista koji teže vrhunskim rezultatima prepušta stručnim licima. Na taj način oni su sigurni da njihove sportske aktivnosti neće loše uticati na kvalitet njihovog spavanja i proizvesti loše posledice po zdravlje i da će opitimalno, prilagođeno, isplanirano i kvalitetno spavanje doprineti njihovim vrhunskim performansama i u krajnoj liniji pobedi na takmičenju. 

Kako (ne)spavanje utiče na sportske performanse na terenu?

Može se reći da ne postoji sistem organa u našem telu na koga negativno ne utiče nedostatak spavanja. Efekti permanentog hroničnog gubitka spavanja za krajnji efekat imaju smrtni ishod. Mogu biti narušeni arhitektura spavanja, njegov kvantitet i kvalitet, u smislu kratkoročnog ili dugoročnog nedostatka spavanja (deprivacija spavanja), isprekidanosti i gubitka kontinuiteta spavanja (fragmentacija spavanja) i dr. Savremeni trendovi života doveli su do skaćenja vremena koje provodimo spavajući. Postoji tendencija skraćenja vremena spavanja i kod sportista. 
Nedostatak spavanja i loš kvalitet spavanja značajno povećavaju verovatnoću povređivanja na terenu. Stepen povređivanja je prema jednoj studiji sprovedenoj na sportisitma srednjoškolskog uzrasta u najvećoj meri zavisio od broja sati spavanja, mnogo više i od broja sati vežbanja.
Čak i nedostatak spavanja tokom jedne noći produžava reakciono vreme. Usporenje reakacionog vremena naročito se može odraziti negativno u svim sportovima veštine, ali i u drugim sportovima gde je pravovremena reakcija od značaja za postizanje rezultata. Usporenje rekacionog vremena usled nedostatka i lošeg spavanja je čest faktor koji vodi lošem rezultatu.
Neurokognitivne performanse u značajnoj meri zavise od kvaliteta spavanja. Nedostatak spavanja smanjuje koncentraciju, sposobnost učenja i kapacitet memorije slabi, a za sportske rezultate od naročitog značaja je i smanjenje sposobnosti motornog učenja.
Mišićna snaga, performanse na testovima izdržljivosti u značajnoj meri su negativno pogođene nekvalitetnim spavanjem. Studije su pokazale da na smanjenje mišićne snage u najvećoj meri utiče deprivacija spavanja i njegova fragmentacija. Pokazano je i smanjenje rezervi glikogena u mišićima nakon perioda nedostatka spavanja. 
Dugotrajno narušen kvalitet i kvantitet spavanja vode ka iscrpljenju i smanjenju odbrambenih sposobnosti našeg imunskog sistema. Posledice deprivacije spavanja manifestuju se i porastom medijatora zapaljenja (proinflamatornih citokina). To spotriste čini vulnerabilnijim i zahteva dodatnu pažnju i oprez pri zdravstvenom tretmanu.
Zbog svih ovih efekata i brojnih drugih koji nisu navedeni u ovom tekstu zbog njegovog obima, jasno je da su spavanje i sportske performanse usko i neraskidivo povezani. To je razlog da sportisti svih kategorija moraju biti upoznati sa značajem spavanja prevashodno za njihovo zdravlje, ali i za performanse koje bi trebalo da rezultuju pobedom na takmičenju. 

Pripremio: doc. dr Dragan Hrnčić

51. Da li fizička aktivnost može da dovede do neredovnih menstruacija?

Da li fizička aktivnost može da dovede do neredovnih menstruacija?

Da li fizička aktivnost može da dovede do neredovnih menstruacija?
O fizičkoj aktivnosti se danas često govori u kontekstu “čudotvornog leka” zbog njenog pozitivnog uticaja na celokupno psihičko i fizičko zdravlje. Redovna fizička aktivnost, kao i profesionalno bavljenje sportom, važni su za oba pola. Međutim, postoje anatomske, funkcionalne i psiho-socijalne specifičnosti ženskog organizma. Kosti žena su nešto kraće, tanje, lakše i manje gustine nego kod muškaraca. Procenat mišićne mase kod žena je manji za 8% u odnosu na muškarce, dok je procenat masnog tkiva kod žena veći za 6%.Takođe, žene imaju nešto manje srce, manje crvenih krvnih zrnaca koji transportuju kiseonik i manju ukupnu zapreminu cirkulišuće krvi. Najočiglednija razlika između muškaraca i žena jeste ona koja se odnosi na polne hormone, polne organe i polne karakteristike. Testosteron kod muškaraca povećava čvrstinu skeleta i ukupnu mišićnu masu, dok je estrogen kod žena odgovoran za povećanje ukupne masne komponentne tela, ali i pravilno funkcionisanje reproduktivnog sistema. Zbog svih navedenih razlika, kod žena koje se bave sportom je neophodan poseban oprez. Uprkos ovim razlikama, žene koje se bave sportom ponekad teže ciljevima koji su jednaki ciljevima za jači pol. Neretko, određena vrsta sporta kojim se žena bavi zahteva idealnu telesnu masu i idealne telesne proporcije, te je granica između “optimalnog” i “patološkog” tanka uz opasnost od razvoja mnogobrojnih poremećaja u organizmu. Intenzivni treninzi, gladovanje i stres mogu da spolja “usavrše” telo, ali da iznutra dovedu do promena koje jedna drugu slede i zajedno vode u teži poremećaj.

Sindrom ženske trijade je definisan još davne 1992. godine od strane Američkog koledža sportske medicine i obuhvata tri poremećaja koji su međusobno povezani: anoreksija (poremećaj ishrane), amenoreja (poremećaj menstrualnog ciklusa sa posledičnom neplodnošću) i osteoporoza (poremećaj građe kostiju). Ženski reproduktivni sistem je naročito osetljiv deo ženskog tela i veoma je podložan poremećajima koji nastaju usled preterane fizičke aktivnosti. Ovi poremećaji su posledica grubih grešaka i neznanja, ali dobrom prevencijom ih je moguće sprečiti.

Anoreksija predstavlja ozbiljan poremećaj ishrane u smislu različitih restrikcionih dijeta u cilju namernog smanjenja telesne mase koje je praćeno ozbiljnim psihološkim i medicinskim komplikacijama. Poremećaj je psihičke prirode i započinje kao “strah od hrane”, koji progredira preko nastanka bulimije sve do potpunog prestanka unosa hrane. Energetski deficit je posledica smanjenog unosa hrane, a pojačava ga intenzivno vežbanje. Prvo nastaje neredovnost menstrualnog ciklusa, a to je polazište za sve ostale probleme: amenoreja (gubitak menstrualnog ciklusa), stres frakture kostiju (prelomi kostiju koji se dešavaju tokom fizičke aktivnosti), opadanje kose, hirzuitizam (pojava maljavosti na licu i rukama kod žena), hronični umor, vrtoglavica, lomljivi nokti, nizak krvni pritisak, nepravilan rad srca, osećaj hladnoće, depresija, nesanica, anksioznost.
Sekundarna amenoreja podrazumeva izostanak menstrulanog ciklusa (tri ili više uzastopnih) kod žena koje su prethodno imale uredne menstrualne cikluse. Vrlo je česta pojava kod mladih devojčica, ali se javlja i kod 20-70% sportski aktivnih žena. Postoje brojni faktori koji mogu dovesti do izostanka menstruacije. S obzirom na to da je potrebna takozvana “kritična količina masti” da bi menstrualni ciklusi uopšte postojali, smanjenje količine masti ispod 12% telesne mase je signal koji zaustavlja menstrualni ciklus. Neadekvatna ishrana dodatno pogoršava narušen menstrualni ciklus, naročito kod vegetarijanki i kod žena koje unose malo proteina, masti i mlečnih proizvoda. Narušen balans hormona takođe može biti uzrok ove pojave s obzirom da se zna da su nivoi mnogobrojnih hormona poremećeni kod žena koje aktivno vežbaju. Ovaj disbalans prvenstveno obuhvata hormone prednjeg režnja hipofize (FSH, LH) koji regulišu rast i razvoj jajnih ćelija u jajnicima i pojavu menstrucija, a potom i nivo ženskih polnih hormona poreklom od jajnika (estrogen i progesteron). Od velikog značaja je i koncentracija leptina (hormon iz masnih ćelija) koji signaliziraja organizmu da postoji dovoljna količina energije i da se menstrulani ciklus i reprodukcija mogu nesmetano odvijati. Sam izostanak menstruacije, iako deluje bezazleno, jeste snažan i prvi alarm i ukazuje na neplodnost žene uz preteće brojne komplikacije na nivou celog organizma.
Osteoporoza je degenerativna bolest koja se odlikuje smanjenjem gustine kostiju koje postaju porozne i podložne prelomima. Česta je kod žena u menopauzi (iscrpljena funkcija jajnika), ali i kod mladih profesionalnih sportiskinja zbog sekundarno poremećene funkcije jajnika. U narodu je poznata kao “tihi kradljivac kostiju”, a javlja se zbog smanjenog usnosa kalcijuma i vitamina D hranom, sa jedne strane i smanjenja nivoa estrogena u krvi žena, sa druge strane. Iako je dobro poznato da fizička aktivnost pozitivno utiče na građu kostiju, u slučaju nedostatka kalcijuma, vitamina D i estrogena, pozitivni efekti fizičke aktivnosti se gube i postaju negativni uz posledično pogoršanje već narušene građe kostiju. Bolest počinje nemo i obično se otkriva tek onda kada se desi neki neočekivani prelom kostiju.

Lečenje sportske trijade je složen i dug proces koji zahteva tim stručnjaka sastavljen od specijaliste sportske medicine, psihijatra, specijaliste iz oblasti ishrane, ginekologa, trenera i porodice sportistkinje. Primarni tretman je borba protiv poremećaja ishrane uz krajnje ciljeve da se poveća energetski unos i smanjenji obim treninga za 10-20%, kao i da se poveća telesna težina za 2-3 %. Za ponovnu uspostavu menstrualnog ciklusa potrebno je samo povećati dostupnu količinu energije na prvom mestu, a u krajnjem slučaju uvesti kratkoročnu hormonsku terapiju. Ukoliko sportistkinje ne unose dovoljne količine kalcijuma i vitamina D putem hrane, potrebno je nedostatak nadoknaditi pomoću suplemenata u ishrani. Takođe, može se pribeći i oralnim kontraceptivima koji usporavaju gubitak koštane mase. S obzirom na veliki broj komplikacija koje se odnose na kardiovaskularni sistem, neophodna je evaluacija od strane interniste. Veoma je bitna edukacija sportistkinja, savetovanje sa nutricionistom, individualna psihoterapija, kognitivna grupna terapija, razgovori sa trenerom,roditeljima i okolinom.
U našem centru za sportsku medicinu možete dobiti mnoštvo zdravstvenih usluga koje će Vam pomoći u lečenju ženske sportske trijade ili određenih izolovanih poremećaja koje ste kod sebe prepoznali, a to su: procena uhranjenosti i savet o ishrani, sastavljanje individualnog plana ishrane i suplementacije, određivanje koncentracije hormona u krvi ili tumačenje hormonskih analiza, konsultativni pregled ginekologa, ginekološko savetovanje, konsultativni pregled psihijatra, konsultativni pregled interniste i internistička evaluacija, psihoedukacija, psihijatrijska dijagnostika i terapija…